Kaukal (Calonectris diomedea) je ptica otvorenog mora koja na kopno dolazi tek u vrijeme gniježđenja. Rasprostranjen je na području Sredozemnog mora i istočnog Atlantskog oceana, a prikladne pučinske otoke pronašao je i kod nas. Lastovski arhipelag, Sušac, Sveti Andrija i Palagruža broje 1200 do 1750 parova.

Uz gregulu (Puffinus yelkouan) jedina je vrsta iz reda cjevonosnice (Procellariiformes) koja se gnijezdi u Hrvatskoj. Veličine je galeba klaukavca, a prepoznaje se po karakterističnom klizanju nisko iznad vode pomoću dugih, uskih krila koja su blago povijena. Obojena je smeđe-sivo odozgo te bjelkasto odozdo s karakteristično smeđe-sivom stranom prsa, vrata i glave. Sliči greguli, ali ga razlikuje velik i jak kljun, svijetložute boje. Do nedavno ova se vrsta smatrala podvrstom velikog zovoja (Calonectris borealis), ali mediteranska je populacija istraživanjem potvrđena kao zasebna.

Gnijezdi se u kolonijama, često s drugim morskim pticama, na stjenovitim otocima i obalama, u pukotinama stijena, škrapama te jamama ili manjim špiljama. Lokacije su gnijezda često vrlo nepristupačne što otežava njihovo pronalaženje. Tijekom traženja pogodnih lokacija za gnijezdo, kaukali često ulaze u sukobe jedni s drugima, stoga prikladne rupe zauzimaju i čuvaju puno ranije od polaganja jaja, čak i do 3 mjeseca ranije. Rupe su u početku čuvane samo tijekom noći, a kako se bliži vrijeme inkubacije, počinju ih čuvati i tijekom dana. Kao i ostale vrste cjevonosnica, snesu samo jedno jaje, a polaganje je sinkronizirano među ženkama pa sve snesu jaja u približno isto vrijeme. Parovi su monogamni i višegodišnji. Ptići se izlegu nakon skoro dva mjeseca inkubacije tijekom koja se oba roditelja izmjenjuju na gnijezdu. Nakon izlijeganja, roditelji se o ptiću brinu sljedećih 100 dana. Zanimljivo je da su kaukali spolno zreli tek nakon 7 do 13 godina, a mogu doživjeti i više od 30 godina.

Prehrana im se sastoji od riba, lignji, rakova, ali i strvine te ostataka oko ribarskih brodova. Uglavnom se hrane noću i to tako da plijen hvataju ispod ili na samoj površini mora. Mogu roniti koristeći krila, ali rijetko love dublje od 10 metara. Često love u manjim ili većim grupama te među velikim skupinama dupina, tuna ili tuljana, sakupljajući ribu koja se pri bijegu od predatora skuplja na površini mora. Zbog relativno velike brojnosti u Hrvatskoj, ova vrsta ima status gotovo ugrožene (NT prema IUCN) gnijezdeće populacije i zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode. Međunarodno je zaštićena Dodatkom I Direktive o pticama i Dodatkom II Bernske konvencije. Sva područja na kojima se gnijezdi su obuhvaćena područjem očuvanja značajnim za ptice (POP) ekološke mreže (Natura 2000) te se dio gnjezdišta nalazi u Parku prirode Lastovsko otočje.