Life Artina – Future for Seabirds

Projekt LIFE Artina – Mreža za očuvanje morskih ptica u Jadranu se bavi problemima u očuvanju morskih ptica na području srednjeg Jadrana s naglaskom na tri vrste: sredozemni galeb (Larus audouinii), kaukal (Calonectris diomedea) i gregula (Puffinus yelkouan). S obzirom da je važno očuvati populacije ptica na prostorima na kojima one prirodno dolaze, projektom se namjerava pomoći proglasiti nova morska područja očuvanja značajna za ptice (POP područja) koja su prepoznata kao ključna područja ne samo za gniježđenje nego i za hranjenje i migraciju. Ostvarenjem projektnih ciljeva omogući će se dugoročno učinkovito upravljanja jadranskim morem na području Hrvatske, ali i bolja zaštita i očuvanje morskih ptica, posebice ciljnih vrsta. Specifični ciljevi LIFE Artina projekta su:

Identificirati glavna područja očuvanja značajna za ptice (POP) u južnoj Hrvatskoj koja su značajna za sredozemnog galeba, kaukala i gregulu.
Razumjeti i procijeniti glavne negativne utjecaje na populacije morskih ptica na kopnu i na moru te definirati aktivnosti koje će ih ublažiti.
Smanjiti brojnost kopnenih invazivnih vrsta (crni štakori) koje negativno utječu na gniježđenje cjevonosnica (kaukal i gregula) te kontrolirati galebove klaukavce na području gniježđenja sredozemnog galeba.

Naše publikacije su dostupne na engleskom i hrvatskom!

Kaukali i gregule pripadaju skupini morskih ptica koje nazivamo cjevonosnice. U istu tu skupinu spadaju albatrosi!

Cjevonosnice su dobile ime po cjevastim strukturama koje imaju na kljunu. Putem tih „cjevčica“ izlučuju koncentriranu otopinu soli što im omogućuje da piju slanu morsku vodu te budu neovisne o izvorima slatke vode. Latinsko ime za cjevonosnice je Procellariformes, što dolazi od riječi procella – oluja.

Cjevonosnice su stara skupina ptica koja se odvojila prije otprilike 60 milijuna godina. Danas ih ukupno ima oko 125 vrsta, veći dio njih na južnoj polutci. Najbliži srodnici među ostalim skupinama ptica su im – pingvini!

Kaukali i gregule gotovo cijeli život provode na otvorenom moru dok na kopno slijeću samo za sezone gniježđenja. Na kolonije dolaze za vrijeme noći, što je vjerojatno ponašanje razvijeno radi izbjegavanja predatora poput galebova.

Kaukali i gregule, kao i većina cjevonosnica, povijesno rade kolonije na izoliranim mjestima bez prisutnosti sisavaca, stoga nažalost, nemaju razvijene mehanizme obrane gnijezda od naknadno naseljenih sisavaca poput štakora, mungosa itd...

... To znači da su njihova jaja i ptići praktički bespomoćni pred gladnim sisavcima, koji u nekim slučajevima mogu potpuno „počistiti“ čitavu koloniju.

Kaukal i gregula su vrste koje snesu samo jedno jaje godišnje, ulažu mnogo brige i vremena u razvoj jednog ptića i stoga se jako sporo razmnožavaju. Ukoliko izgube jaje ili ptića, neće više imati zamjensko leglo te godine.

Da bi dostigli spolnu zrelost treba im po više godina (greguli više od 3, kaukalu više od 5), ali zato žive dugo, mogu doživjeti više od 25 godina.

Za kaukala (Calonectris diomedea) se smatra da je povezan s mitom o slavnom grčkom junaku Diomedu, u kojem je jedna od dominantnih tema preobrazba njegovih prijatelja u ptice nakon njegove smrti...

... Mit je interesantan jer je vezan za pomorske puteve u Jadranu, a pri recentnom iskopavanju na Palagruži nađena je keramika koja jasno upućuje na Diomedov kult, što bi značilo da bi baš to mogao biti čuveni "Diomedov otok" za koji je vezana priča o njegovoj smrti...

... Osim geografskog položaja, i neki detalji o pticama idu u prilog tezi da su slavne "Diomedove ptice" bile upravo kaukali - zbog niskog leta nad morem, zbog plačnog glasanja i približavanja ljudima.

I kaukal i gregula imaju specifično glasanje kojim dozivaju svoje partnere i pomladak kada se vraćaju noću na kolonije. Upravo zbog tog, pomalo jezivog glasanja tokom noći, neki su otoci, poput Palagruže, bili smatrani ukletima među ribarima i pomorcima.

Gregula je do nedavno bila smatrana podvrstom maloga zovoja (Puffinus puffinus). O malom zovoju postoji legenda koja potječe iz isladske Sage o Njalu o događajima iz 11. st. - riječ je o vikinškom pohodu na Dublin, gdje su Vikinge tri noći zaredom svojim glasanjem prestravljivala jata ptica koja su ih zatim napadala pa su se morali braniti mačevima i štitovima...

... Oni su mislili da su to "morski gavrani", no prema opisu i lokaciji gniježđenja razjasnilo se da su bili zovoji. U tome su Vikinzi vidjeli loš predznak pa su na kraju u pohodu doživjeli poraz.